Nedjelja. 7.49 ujutro. Hans spava na kauču, plejka mu na prsima. Palci mu se pomiču u snu, kao da se još uvijek igra. Nad njim stoji baba, rubac joj je na glavi, a ceker u ruci. Spremna je za izlazak, valjda će na plac. Između bezbrojnih praznih limenki pive Baba uočava čokanjčić rakije. Trgne rakiju, a zatim krene unuku pisati poruku. Od silnog nereda ne zna kamo će s porukom, pa pljune na nju i zalijepi je na staklo Hansovih naočala. Filip spava na klupici u parku. Ruka mu je još uvijek u gipsu. Na prsa mu je položena sjekira. Baba prolazi, uzima sjekiru. Zadovoljna njenom oštrinom zabije je u naslon klupe iznad Filipove usnule glave. A zatim mu krene nešto pisati po gipsu. Srbin spava u Sonjinom autu. Polugol je, s flasterima na nosu i abnormalno glasno hrče. Baba se zagleda u njega. Čini se da će i Srbin dobiti svoju poruku. Pogledajmo kako je protekla subota navečer...
